Energična, ugodna jednom riječju karizmatična. Na njegovanoj ruci pečatnjak s velikim slovom L. L kao Lopar. L kao Lopar International. L ,možda, kao lucidnost, L koje kad izgovarate, na francuskom jeziku znaci ONA. Ili na kraju L kao ludost za njezine silne životne pothvate koji na prvu graniče sa ludošću, no ispada da su to lucidni snovi koji nemoguće pretvaraju u moguće, piše glasistre.hr.

Ona je alfa ženka. Apsolutno. Iza ženstvene atraktivne vanjštine plave kose i plavih očiju Sarajke Sanje Lopar krije se pravi muški um koji sve odrađuje sa puno stila i šarma.

Ona je žena sa cigarom. Žena koja je muškom svijetu unijela žensku energiju, a ženskom mušku i ukazala na sve čari njene cigare. Baš tako. Za nju ne postoji nemoguće i pojam "ne mogu".

Tako se u jednom trenutku nije zadovoljavala cigarama drugih brandova jer, kako kaže, nije u njima mogla uživati do kraja. Htjela je po svom guštu. A kako smo već rekli da za nju ne postoji nemoguće tako je stvorila cigaru po svojoj mjeri. U nju je pretočila svu svoju energičnost, karizmu i slojevitost.

Danas je Sarajka Sanja Lopar jedina žena u Europi koja se bavi proizvodnjom cigara. Nakon ratnog vihora Sarajeva, ova nekada uspješna novinarka prije rata okušala se u naftnom biznisu te je u sarajevskom ratnom kaosu jedina osoba kojoj je uspjelo da otvori mjesecima opkoljen i zatvoren aerodrom kako bi spasila život svom djetetu. O tome ne želi više pričati. Dijete, sin Sascha danas je odrasla osoba koja ima svoju obitelj, a Sanja je ponosna baka. U toj trećoj dobi, mladalačke energije, odlučila je nakon skoro tri desetljeća života u Ženevi, novu, mirniju životnu fazu provesti u Puli gdje se sa suprugom doselila prije dvije godine.  

Prva u nafti

Predložila sam da se za razgovor nađemo u Cvajneru, u tom prostranom i finom ambijentu, ali sam odmah odustala jer se tamo ne puši. Iako sam nakon razgovora pomislila da smo slobodno mogle, jer cigara definitivno nije cigareta, a njezina cigara ne smrdi, ona miriše i svojevrsni je poziv na druženje uz aromatično pučkanje.

Dolazi s velikim osmijehom na licu. Energična, ugodna jednom riječju karizmatična. Na njegovanoj ruci pečatnjak s velikim slovom L. L kao Lopar. L kao Lopar International. L ,možda, kao lucidnost, L koje kad izgovarate, na francuskom jeziku znaci ONA. Ili na kraju L kao ludost za njezine silne životne pothvate koji na prvu graniče sa ludošću, no ispada da su to lucidni snovi koji nemoguće pretvaraju u moguće. A njezina priča to potvrđuje.

Diplomirala je novinarstvo i do 1989. godine radila kao novinarka za RTV Sarajevo. No, to je nije u potpunosti zadovoljavalo, pa se okrenula privatnom businessu i osnovala svoju kompaniju "Sagitta" (prva privatna tvrtka u bivšoj Jugoslaviji) koja je trgovala naftom i naftnim derivatima. Do tada je to bio striktno državni monopol. U kompaniji je imala još četiri partnerice. Njih je upoznala u Sarajevu na projektu osnivanja prve privatne televizije na području bivše Jugoslavije "Dobre Vibracije". Nafta?! Kako i zašto?

"Pa u tom sektoru je bilo najviše novaca pa mi je bilo prirodno da, ako već pokrećem svoj business, budem u nečemu gdje ima najviše potencijala za zaradu. Međutim, trebalo je naučiti osnovne stvari o nafti i derivatima. Što je kaliranje, te kako se nafta ponaša zimi u cisternama a kako ljeti. Trebalo je organizirati distribuciju te sve kontrolirati. I tako smo krenuli od početka i razradile fantastičnu koordinaciju distribucije po cijeloj Jugoslaviji", priča o nafti koju su tih "zlatnih godina kada je marka bila sedam" nabavljali sa područja cijele Jugoslavije. "Dakle, na tržištu smo bili država i ja. Znate li što znači biti prvi na tržištu u nafti, legalno?" retorički će Sanja o svom biznisu u svijetu nafte krajem 80-ih. Posao je cvjetao, a onda je došao rat…

Spašavanje sina

U ratu su sve izgubili. No, najgore se dogodilo u rujnu 1992. kada im je 8-godišnji sin teško ranjen i koji je, da bi preživio, trebao hitnu evakuaciju iz Sarajeva. Njegovo ranjavanje se desilo, u trenutku, kad je sarajevski aerodrom bio blokiran i zatvoren već duga tri mjeseca, a dijete je, da bi ostalo na životu, moralo izaći iz grada što prije. Velikom borbom i lavovskom energijom Sanja je pobijedila i UNPROFOR i Unicef i rat. Punih pet dana trajala je borba za njegovu evakuaciju. Događaji koji su je pratili ravni su najjačim SF filmovima. Uspjela je napokon doći do Ženeve.

Sin Sacha, kojeg su (što je rijetkost među kirurzima i u medicinskim krugovima uopće) proglasili kao "miracle", medicinskim čudom, uspješno je operiran i rehabilitiran. Po dolasku u Ženevu, Sanja intenzivno uči francuski jezik kako bi se što prije integrirala u ženevske krugove.

Kako za nju ne postoji "ne", radi najraznovrsnije poslove - od administrativne sekretarice u Hôspital de la Tour, preko PR savjetnika u prodaji kolekcijskih Mont Blanc proizvoda u Navilleu, do Ministarstva financija Kantona Ženeve gdje je bila šef više projekata preko švicarske financijske korporacije gdje ulazi u administrativni board, do generalnog zastupništva MYT tehnologije tretiranja otpada i konačno do formiranja cigar branda Lopar International kojim postaje prva Europljanka u proizvodnji ekskluzivnih kubanskih cigara.  

Priča o cigarama započinje slučajno u švicarskoj financijskoj korporaciji u kojoj je bila jedina žena. Svi njeni partneri u korporaciji pušili su tomuse, cigare za laike, dok je ona bila nepušač.

"Svaki put kada bismo imali sastanke, ja sam bila kao riba izvan akvarija. Borila sam se za kisik jer su svi do posljednjeg pušili kubanke. Ali taj problem koji mi je stvarao dim moje su kolege vrlo jednostavno riješili. Rekli su mi kako se pasivni dim puno lakše podnosi kada i ti pušiš cigaru u isto vrijeme sa pušačima. To me stvarno iznenadilo. Odlučila sam probati i ispalo je da su bili u pravu", priča mi Sanja u separeu kafića.

"Tada sam zapalila svoju prvu cigaru. Bilo je smiješno vidjeti taj tompus u mojoj ruci. Počela sam se smijati. Međutim, shvatila sam da je baš ta cigara bila potrebna da dodatno potpiše moj karakter", polako objašnjava. Težina mirisa njene cigare zaista se ne osjeti, za razliku od cigarate koja ostavlja smrad i trag za sobom, Sanjina cigara je zaista ugodna. "Ovu cigaru treba znati iznijeti", priča mi, a ja kažem da nemam možda karakter za takvu cigaru na što će ona "E to ne znaš dok je ne zapališ.".

“Cigara u ženskim rukama je fantastičan filter prema drugima. To je kao kad ste odjeveni u Armanija pa na neki način drugačije govorite. Kao da vas gledaju s nekim poštovanjem. Cigara više ne predstavlja moć, ona je postala lifestyle", objašnjava, a ta cigara je sve primamljivija.

Sanja je bila među prvim ženama u Ženevi koja je javno zapalila cigaru. Zapela je za oko novinaru koji je o njoj napravio priču, a cigar klub iz Ženeve ju je kontaktirao i predložio da uđe u predsjedničku strukturu te joj dali titulu potpredsjednice. I tu se, baš kao u slučaju s naftom i okupiranom Sarajevu, probudila znatiželja zašto ona sama ne bi proizvela cigaru.

"Koju god smo cigaru ja i suprug pušili nismo je mogli ispušiti do kraja: zadnju trećinu bi bacali jer je cigara u tom dijelu potpuno degradirana", objašnjava dok otpuhuje dim za dimom. Smatrajući da je to bacanje para, htjela je da dođe do rješenja da se cigara završi u najljepšem djelu. "Što ti misliš da ja nama napravim cigaru?", upitala je supruga jednog dana, na što joj je odgovorio da je luda, sa velikim L kao što nosi na svom isto tako velikom prstenu. I tu kreće njezina potraga za savršenom cigarom. Imala je sreću susresti prave ljude u svojoj potrazi.

U Ženevi je upoznala Kubanca čija porodica na Kubi rola tu čuvenu Cohibu, a posjeduju i tvornicu duhana u Nikaragui. Bila je to prava osoba na pravom mjestu. Proizvođač cigara u Ženevi - svjetskoj meki luksuza, a to znači cigara. Zatražila je da joj naprave cigaru samo za nju, po njenom ukusu, ali ne cigaru za prodaju, već samo za privatnu kolekciju “za njenu dušu” i da u njoj uživa sa suprugom i bliskim ljudima.

Sarajevo - prva cigara

"Nakon dvije godine traženja i pokušaja da dođemo do tih naših traženih aroma, jednog smo dana 2009. godine primili sedam numeriranih primjeraka raznih cigara. Ja uzmem onu pod brojem pet, zapalim i nakon nekoliko dimova osjetim da je to - to. Ispušila sam je do kraja. To sam htjela. Nazvala sam Morena i rekla da želim dvije kutije po 50 cigara. Obzirom da tada nismo imali brand, na cigaru koja je nosila ring Moreno stavili smo samo jedan uski ring na kojem smo napisali - Sarajevo. To je bila moja prva cigara, moja prva ljubav. Ta cigara je postala ambasador Sarajeva i općenito našeg podneblja", priča i objašnjava kako je cigari dala ime po njezinom rodnom gradu jer je odabrala listove duhana koji su je aromom podsjetili na sarajevsku prženu kafu sa Baščaršije.

"U tom trenutku nisam imala pojma da sam napravila po somelierima odličnu i ekskluzivnu cigaru", prisjeća se, a nakon sat i pol vremena cigara još uvijek gori.

"Meni je bila savršena i predstavljala je sve što smo dvije godine uporno tražili. Somelieri Magazina L’Amateur de Cigare iz Pariza moje su cigare ocijenili s najvećim brojem zvjezdica. Nisam ni pomišljala da će proći taj test jer sam ih napravila za sebe, a ne za prodaju. Da sam znala, bilo bi me vjerojatno strah, ovako je ispalo slučajno i daleko najbolje za mene i moju cigaru. U magazinu gdje vam stranica košta vrtoglavih šest tisuća eura ukoliko želite da se pojavite u njemu, meni besplatno ponude kompletnu analizu svih mojih pet modela koje danas koristim kao referencu i vrlo sam ponosna sam na to. Bio je to znak da sam stvarno na dobrom putu", objašnjava dok istovremeno uživa u cigari, razgovoru i rum punču.

U tom trenutku jasno mi je da je to užitak, trenutak kontemplacije, osobnog luksuza dokolice, predah od užurbanosti života, rastrećenje od stresa i slavlje nekog posebnog trenutka. A ona slavi svaki trenutak, živi život punim plućima. I sve je kako treba.

U Ženevi, toj službenoj europskoj prijestolnici cigara počela se družiti s ljubiteljima cigara, organizirala cigar nights i priča je sve više rasla. U četiri godine kreirala je još četiri cigare potpuno drugačije jedna od druge. Svaka je imala svoj potpis i svoje palete aroma.

Luksuzna cigara

Tek od 2013. godine ta je priča krenula i u komercijalnom pravcu "Nisam znala da sam prva Europljanka u svijetu koja je kreirala svoj cigara brand i koja je uspjela da uđe u tu sferu i sve to je zapravo pokazatelj onoga što sam ranije rekla – da sve možemo postići kada se u to srcem i odlučno upustimo”, govori Sanja. Njezina tvrtka "Lopar International" postala je sinonim za luksuzne cigare. Pitamo je gdje se može kupiti njezina cigara.

"One se proizvode u limitiranim serijama i samo na ekskluzivnim mjestima diljem svijeta. Cigare su naš hobi a ne biznis od kojeg živimo, jer da je tako bilo, bilo bi vrlo teško opstati. Ne gledam koliko ću cigara prodati, nego mi je vrlo bitno da one imaju taj dugo traženi kvalitet. One nose naše ime tako da imenom stojim iza svake cigare te sebi ne bih dozvolila svaštarenje. Kvalitet je vrhunski iz razloga što moj duhan prolazi kroz četiri do šest fermentacija kojima se postiže čistoća i oslobađaju se sve nečistoće kao sto su proteini, šećer, nikotin. Moje su cigare vrlo čiste i kad ih zapalite, duhan počinje oslobađati predivna eterična ulja. To je prava magija. Razne arome se postižu mješavinom najboljih listova duhana iz različitih dijelova svijeta. Moje cigare ne podliježu procesu fumigacije, nego jednom dužem procesu 78-satnog dubokog zamrzavanja kako bi se uništile eventualne larve koje se začnu na stabljikama duhana. Cigare su potpuno prirodne, bez kemikalija i pojačivača okusa i mirisa", detaljno objašnjava.

Cijela kolekcija "Lopar Internationala" ima pet modela: Wide Churchil, Toro Robusto, Corona i mala Corona. Izrađena je od najboljih listova duhana Cube, Nicarague, Dominikanske republike, Hondurasa i Ekvadora. Svaka je ručno rađena. Pitam koliko košta i kad je mogu dobit i gdje se mogu kupiti.

"Cigare Lopar se prodaju na najluksuznijim mjestima od Monaka do St. Tropeza, Marseillea, Švicarske. Koštaju između 17 i 20 eura po komadu i ako ih nema na lageru čeka ih se i do tri mjeseca", veli ova žena koja cijeli život pliva u muškim vodama. I opet je uspjela, ovoga puta muške cigare približiti ženskom svijetu. Priča da su se u Ženevi na jednom after work partyju pojavilo samo četiri muškaraca i tridesetak žena koje su pušile cigaru. Ispada da je cigara zamijenila muštiklu. Cigara je za dame, frajerice, žene sa stavom i karakterom. Pitam kako držati cigaru, a Sanja će" Nema pravila. Držiš je kako je osjećaš". Proizvodnja ovisi o narudžbama.

"Ako ih slučajno nemamo u svojoj kolekciji ili kod distributera, cigare se čekaju do tri mjeseca", veli. U Hrvatskoj ih nema u slobodnoj prodaji jer čeka da se srede administrativne formalnosti oko uvoza. Iako je poput njenih cigara tražena po cijelom svijetu, ona je sada svoj svijet pronašla u Puli.

Predivna Pula

U Ženevi su odlučili da će treći dio života provesti pored mora. Između Azurne obale i Jadrana, odlučili su se za Jadran. “Zašto baš Istra ? Pa zato što je prelijepa, što ima fantastične mirise, zbog načina života, mentalnog sklopa ovih divnih ljudi u Istri i te njihove političke orijentiranosti. Ovdje ne moram razmišljati hoću li reći kruh ili hljeb, tjedan ili sedmica, januar ili siječanj. Ljudi su vrlo ljudi otvoreni, liberalni, jednom riječju - gospoda. I nikad se nismo prevarili niti požalili što smo ovdje, "oduševljena je i optimistična što se tiče Pule. Svojom karizmom i cigara osvojila je Riječane.

U Rijeci je postala ambasadorica Eudaimonie 2020, te ambasadorica Fidelio odijela po mjeri koja su rađena za muškarce, a ona je pak prva žena kojoj su sašili odijelo po mjeri. U Rijeci je u organizaciji Gentlemen’s Shopa održala i prvi masterclass. Još nije u Puli ali ima u planu. U međuvremenu će u opatijskom hotelu Bevanda 30. siječnja održati večer cigara Lopar uz salsu i kubansku muziku.

U ugodnom separeu kafea, Sanjina cigara još gori a ona na moje zadnje pitanje kako je primljena u tom muškom svijetu i kako muškarci na to sve gledaju, odgovara da su je od početka gledali sa puno divljenja ali dodaje da je, ipak, muškarcima lakše uspjeti u poslovnom svijetu jer im je to nekako u "genetskom kodu", ali i stoga što se i danas na žene češće gleda na način "Idi kući i kuhaj mužu" ili "Ostani i odgajaj dijete”, a ne kao na jednu poslovnu ženu koja zaista ima izuzetne kapacitete jer žene, kako Sanja ističe, "zaista mogu napraviti čuda".

Njezina životna priča je primjer kako netko upornošću može pokrenuti, stvarati i mijenjati svijet "Treba vjerovati i istinski htjeti ono što želimo postići. Ne treba se plašiti, niti stvarati sebi blokade stila "ali šta ako… ili nešto u stilu " ne mogu. Treba biti ambiciozan", završava otpuhujući dim cigare Sarajevo.

IZVOR: AKTA.BA