Prema Zakonu o obrtu i srodnim djelatnostima Federacije BiH, “obrt” jeste samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registrovanih privrednih djelatnosti u osnovnom, dopunskom ili dodatnom zanimanju, od strane fizičkih lica sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Cijeli Zakon pročitajte OVDJE.

Srodne djelatnosti, u smislu ovog zakona, jesu sve registrovane privredne i druge djelatnosti koje obavljaju fizička lica po pravilima obavljanja obrta, a koje se ne smatraju obrtom. Prema Zakonu, u srodne djelatnosti mogu spadati i poljoprivredne djelatnosti, kao i svaka druga djelatnost koja nije zakonom zabranjena i koja nije regulisana posebnim zakonom.

Postoje različite vrste obrta, a prema postojećem Zakonu, moguće je registrovati sljedeće vrste obrta:

Vezani i posebni obrti - Vezani obrti su obrti za čije se obavljanje traži odgovarajuća stručna sprema. Ovi se obrti mogu obavljati u stambenim prostorijama, kao i izvan poslovnih i stambenih prostorija, a pod uslovima koje propisuje federalni ministar razvja, poduzetništva i obrta na prijedlog kantonalnih ministarstava nadležnih za obrt.  Posebni obrti - su oni obrti za čije je obavljanje potrebna odgovarajuća školska sprema i za čije obavljanje je potrebna saglasnost nadležnog ministarstva, nakon što se utvrdi da obrtnik ispunjava opće i posebne uslove propisane Zakonom. Detaljan popis vezanih i povlaštenih obrta možete preuzeti OVDJE.

Domaća radinost - prema važećim propisima, domaća radinost se određuje kao djelatnost izrade i dorade predmeta kod kojih preovladavaju ručni rad i usluge u domaćinstvu, te koja se obavlja samostalno ili uz pomoć članova domaćinstva. Djelatnosti, kao i uslovi pod kojima se neka djelatnost može obavljati kao kućna radinost, precizirane su Pravilnikom o djelatnostima koje se mogu obavljati kao domaća radinost (“Službene novine Federacije BiH”, broj 61/09 i 12/12). Detaljnu listu djelatnosti možete preuzeti OVDJE.

Sezonsko obavljanje djelatnosti - Obrt se, kao i srodne djelatnosti, može obavljati sezonski, s tim da takve djelatnosti mogu trajati najduže devet mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. Ovakav oblik je naročito povoljan za djelatnosti u kojima se željene aktivnosti ne mogu obavljati jednako uspješno svih dvanaest mjeseci. Lice koje obavlja sezonsku djelatnost za to vrijeme (dakle, najduže devet mjeseci) mora uspostaviti status u svojstvu osiguranika, ukoliko već nema zasnovan radni odnos, te obavljanje ovakve djelatnosti mora registrovati, odnosno evidentirati u obrtnom registru. Djelatnosti i uslovi potrebni za obavljanje djelatnosti sezonski su određeni Pravilnikom o vezanim obrtima i srodnim djelatnostima koje se moguo bavljati sezonski (“Službene novine Federacije BiH”, broj 61/09 i 12/12). Pravilnik možete preuzeti OVDJE.

Srodne djelatnosti - su sve registrovane privredne i druge djelatnosti koje obavljaju fizička lica prema pravilima obavljanja obrta, a koje se same po sebi ne smatraju obrtom.  Kod srodnih djelatnosti, najmanji nivo stručne spreme koji se zahtijeva je završena srednja škola, ovu vrstu obrta mogu obavlajti i lica sa završenom osnovnom školom u slučaju da se radi o djelatnostima za čije obavljanje nije potrebno izučavanje duže od tri mjeseca. Za obavljanje nekih djelatnosti kao što je poljoprivreda, stručna sprema se uopće ne zahtijeva i gdje je dovoljno ispunjavati opće uslove, u cilju ohrabrivanja poljoprivredne djelatnosti.

Tradicionalni i stari zanati – su izdvojena vrsta posebnih obrta su tradicionalni i stari zanati. To su, prema pozitivnim propisima, obrti za koje je potrebno poznavanje određenih zanatskih vještina i umjeća, a koji se obavljaju pretežnim udjelom ručnog rada. U cilju očuvanja tradicije, Vlada Federacije BiH je, na prijedlog federalnog ministra razvoja, poduzetništva i obrta, a uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinica lokalne samouprave, utvrdila popis tradicionalnih i starih obrta, te donijela Uredbu o zaštiti tradicionalnih i starih obrta (“Službene novine Federacije BiH”, broj 66/09). Popis tradicionalnih i starih obrta možete vidjeti OVDJE.

Trgovine - bazni propis kojim je tretirano bavljenje trgovinom i trgovačkom djelatnošću uopće je Zakon o unutrašnjoj trgovini iz 2010. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 40/10). Navedeni Zakon propisuje načine obavljanja i uslove za obavljanje trgovine na veliko, trgovine na malo i trgovačkih usluga, osnivanje i prestanak rada trgovačke radnje, posebne oblike obavljanja trgovine, način formiranja cijena. Zakonom se, također, određuju ograničenja u obavljanju trgovačke djelatnosti, nadzor nad primjenom ovih propisa, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovačke djelatnosti na području Federacije BiH.

Ugostiteljske radnje - ugostiteljska djelatnost je sada “pokrivena” Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/09). Međutim, samostalni poduzetnici mogu dobiti odobrenje za osnivanje ugostiteljske radnje samo za jedan ugostiteljski objekt na teritoriji Federacije BiH. To praktično znači da pravna lica (d.o.o. ili d.d.) mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost u dva i više ugostiteljskih objekata, dok samostalni poduzetnik ugostiteljsku djelatnost može obavljati samo u jednom objektu, odnosno samo na jednoj lokaciji u zemlji.

S obzirom na njihove specifičnosti i činjenicu da su kao djelatnosti tretirani posebnim, odvojenim zakonima, trgovina i ugostiteljstvo kao oblik samostalne djelatnosti dodatno su obrađeni i pojašnjeni na kraju samog članka, gdje se razmatra priroda ovih djelatnosti, zakonski tretman i razlike u odnosu na konvencionalnije vrste obrta.

Novina koju je donio novi Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima je da je decidno utvrđeno da se poljoprivredne djelatnosti mogu registrovati kao obrt u vidu srodne djelatnosti. Oblik putem koga se poljoprivredna djelatnost može obavljati kao obrt su poljoprivredno gazdinstvo (koje osim kao obrt može djelovati još i kao privredno društvo ili kao zadruga) i porodično poljoprivredno gazdinstvo. Porodično poljoprivredno gazdinstvo se definiše kao samostalna privredna i socijalna jedinica zasnovana na vlasništvu i/ili na upotrebi proizvodnih resursa i upravljanju porodice u obavljanju poljoprivredne djelatnosti. S obzirom da je poljoprivredna djelatnost jedinstveno područje i u pogledu uslova osnivanja, ali i obaveza koje se nameću propisima o porezima i doprinosima, fiskalnim kasama i tako dalje, ovu djelatnost obradili smo u zasebnom članku u kojem možete pročitati više o osnivanju i poslovanju poljoprivredne djelatnosti.

Bez obzira na to da li je obrt vezani ili posebni, da li se obavlja kao dodatna ili dopunska djelatnost, da li se obavlja u stambenim prostorijama ili izvan poslovnih i stambenih prostorija, kao srodna djelatnost, domaća radinost ili tradicionalni i stari zanat, uvijek postoji obaveza da se upiše u obrtni registar koji vodi nadležni organ.

 

OBRT KAO OSNOVNO, DOPUNSKO ILI DODATNO ZANIMANJE – OSNOVNE POREZNE KARAKTERISTIKE

Obrt kao osnovno zanimanje pretpostavlja činjenicu da obavljanje te samostalne djelatnosti predstavlja primarnu aktivnost obrtnika, tj. da vlasnik obrta nije zaposlen kod drugog poslodavca, već mu obrt predstavlja osnovni način sticanja vlastitog dohotka.  Međutim, obrt se pored osnovnog može obavljati i kao dopunsko ili dodatno zanimanje.

Kod obrta kao osnovnog zanimanja, samostalni poduzetnik plaća porez na dohodak kroz mjesečne akontacije koje se utvrđuju na osnovu ostvarenog dohotka u prethodnoj (poreznoj) godini. Ove akontacije poreza na dohodak ne ostvaruju direktnu vezu s plaćanjem doprinosa, odnosno propisanim osnovicama za obračun doprinosa. Samostalni poduzetnik ima pravo predati zahtjev za izdavanje porezne kartice kod nadlžene Porezne uprave, i na osnovu nje po isteku godine koristiti pravo na odbitke i olakšice. Na kraju poslovne godine, samostalni poduzetnik kao građanin podnosi svoju godišnju poreznu prijavu (obrazac GPD-1051) u kojoj utvrđuje konačan iznos poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i eventualno ostvarenih dohodaka iz drugih izvora (princip integralnog oporezivanja).

Kod obrta kao dopunskog zanimanja, fizičko lice može obavljati obrt isključivo samostalno (bez mogućnosti angažovanja drugih lica kao zaposlenika) sa vremenskim ograničenjem od maksimalno 20 sati sedmično. Ovo ograničenje je propisano jer se smatra da je vlasnik obrta već zaposlen kod drugog poslodavca i prijavljen na puno radno vrijeme, a samostalnu djelatnost obavlja nakon toga, tj. dopunjuje ga. Izuzetak ovom pravilu predstavljaju penzioneri koji su vlasnici obrta, i tada nema pomenutih ograničenja u vidu sedmičnih sati za obavljanje dopunske djelatnosti.

Obrt se može obavljati i kao dodatno zanimanje. Prema postojećem Zakonu, fizičko lice može obavljati obrt kao dodatno zanimanje isključivo pomoću zaposlenika, dok se ono javlja samo kao vlasnik obrta. Zaposlenici u ovom slučaju moraju ispunjavati opće i posebne uslove propisane Zakonom, a koje bi morao zadovoljavati vlasnik u slučaju osnovne ili dopunske djelatnosti obrta.

U slučaju da je vlasnik obrta kao dopunskog zanimanja zaposlen kod drugog poslodavca, to implicira da on ostvaruje i dohodak od nesamostalnog rada za koji je negov poslodavac dužan obračunati i platiti doprinose i porez na dohodak. U tom slučaju vlasnik obrta nije dužan obračunavati i plaćati doprinose od samostalne djelatnosti, već samo akontacije poreza na dohodak koje se utvrđuju na osnovu ostvarenih rezultata iz prethodne godine. Isto vrijedi i za obrte kao dodatne djelatnosti. Ukoliko je vlasnik obrta kao dopunskog ili dodatnog zanimanja penzioner, on također nema obavezu plaćanja doprinosa na samostalnu djelatnost, već samo mjesečne akontacije. Što se tiče same porezne kartice, ona se u slučaju dopunske ili dodatne djelatnosti nalazi kod poslodavaca gdje vlasnici obrta primarno rade, a ukoliko je vlasnik penzioner on također može predati prijavu za izdavanjem porezne kartice.

Zajedničko obavljanje obrta podrazumijeva da dvije ili više fizičkih osoba mogu obavljati zajednički obrt ako ispunjavaju opće uvjete iz Zakona o obrtu, i da najmanje jedna osoba ispunjava i posebne uvjete. Međusobni odnosi i odgovornosti lica koja zajednički obavljaju obrt uređuju se pisanim ugovorom kojim se uređuju obavezni odnosi u ortakluku, a na koji se primjenjuju odredbe iz Zakona o obligacionim odnosima. Ugovor sklopljen za zajedničko obavljanje obrta potrebno je dostaviti nadležnom organu prilikom registracije, odnosno upisa u evidenciju obrtnog registra. Zajedničko obavljanje obrta prestaje kada se broj osnivača svede na jednog i u tom slučaju može se izvršiti izmjena u registraciji u samostalno obavljanje obrta.

Obrt kao osnovno ili dodatno zanimanje se može obavljati u više izdvojenih prostora koji se nalaze u sjedištu ili izvan sjedišta obrta i koji moraju zadovoljavati minimum uslova u pogledu uređenja i opremljenosti. Pod izdvojenim prostorom se podrazumijeva jedan ili više međusobno odvojenih prostora u kojima se obavlja obrt, a nalazi se u sjedištu ili izvan sjedišta obrta. Obrtnici koji obavljaju vezane ili posebne obrte dužni su u svakom izdvojenom prostoru zaposliti zaposlenika koji mora biti u radnom odnosu kod obrtnika i ispunjavati, pored općih, i posebne uslove propisane Zakonom.

„Paušalci” su posebna kategorija poreznih obveznika u sistemu poreza na dohodak. Kao takvim, njima je omogućena pojednostavljena procedura obračuna i plaćanja poreznih obaveza. To pojednostavljenje se najviše ogleda u nepostojanju obaveze vođenja knjiga i evidencija koje su poreznim propisima, inače, predviđene za obveznike koji obavljaju neki vid trajne samostalne djelatnosti. Shodno tome, njima se porezna obaveza ne utvrđuje na osnovu stvarnog rezultata poslovanja, nego je unaprijed određena u fiksnom mjesečnom iznosu koji se razlikuje za pojedine vrste djelatnosti.

Propisima je određeno i koje to vrste djelatnosti uopće mogu biti osnov za paušalno plaćanje poreza na dohodak. To ne može bilo koji “samostalac”, nego samo posebno izdvojeni slučajevi u članu 49. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak. Tako paušalci mogu biti porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost obrta i djelatnosti slične obrtničkim:

  • ako obavljaju obrtničke djelatnosti i djelatnosti slične obrtničkim sami bez zaposlenih drugih lica i ako se obavljanje te djelatnosti zasniva na vještini, a ne na sredstvima za obavljanje djelatnosti (kućna radinost),
  • ako obavljaju tradicionalne stare zanate, sami ili sa najviše dva zaposlenika,
  • ako obavljaju prevozničke djelatnosti samo sa jednim sredstvom prevoza i
  • ako obavljaju djelatnost iz oblasti poljoprivrede i šumarstva kao osnovno zanimanje i na osnovu odluke nadležnog organa.

 

KOJE SU PREDNOSTI I NEDOSTACI OBRTA?

Obrt kao forma poslovanja ima mnoge pogodnosti i prednosti u odnosu na druge oblike poslovanja poput d.o.o. ili dioničkog društva.  Koliko je sam obrt popularna forma registracije preduzeća, pokazuju podaci Obrtničke komore FBiH i Federalnog zavoda za statistiku, koji navode da je u Federaciji BiH ukupno registrirano preko 51.000 obrta, sa preko 100.000 zaposlenih. Obrt sa sobom nosi i određena ograničenja, npr. nije pogodan oblik društva ukoliko namjeravate uvoziti i/ili izvoziti proizvode. Mi ćemo ovdje taksativno navesti i prednosti i mane ozvaranja obrta.

Prednosti:

- Manji troškovi i jednostavan postupak registracije privrednog društva. Troškovi registracije samog obrta se razlikuju od općine do općine, zbog čega se u nekim dijelovima BiH obrt može otvoriti uz minimalne naknade do 50 KM, a u nekim je za samu registraciju djelatnosti bez dodatnih troškova potrebno i do 200 KM;

- Troškovi se ne povećavaju sa brojem djelatnosti koje se u obrtu obavljaju;

- Registraciju možete obaviti sami, dok registracija rugih oblika preduzeća obavezno uključuje advokata ili notara;

- Troškovi knjigovodstva su niži, a obrtnik ga može voditi i samostalno;

- Vlasnici obrta u svakom trenutku mogu pauzirati svoj posao, kao i svoju djelatnost svesti na sezonski rad ukoliko ne mogu ostvariti jednaku efikasnost i prihode tokom cijele godine;

- Samo prihodi koji su naplaćeni od kupca se oporezuju, a u izdatke se priznaju samo iznosi plaćeni dobavljačima;

- Za pojedine obrtničke djelatnosti nije potreban poslovni prostor. Pa tako, za primjer, vlasnici informatičkih obrta svoj posao mogu obavljati iz vlastitog doma, što u slučaju d.o.o. nije   moguće;

- Kao obrt niste obveznici PDV sistema ukoliko ne fakturišete više od 50.000 KM. To znači da kupcima ne obračunavate PDV, što znatno smanjuje vašu cijenu proizvoda ili usluga. Ipak u   određenim slučajevima morate biti u sistemu, kao npr. trgovci;

- Ukoliko obrnete više od 50.000KM godišnje automatski ulazite u PDV sistem. Ipak, obrtnik obračunava i uplaćuje PDV samo po naplaćenim računima, što je prednost u uvjetima dugih rokova     odgode plaćanja;

- Obrt nema ograničenje na broj uposlenih, niti na visinu sredstava koja obrnete;

- Dvije ili više fizičkih osoba mogu obavljati zajednički obrt;

- Obrt može biti registrovan i kao dodatna djelatnost, ako ste već u radnom odnosu i plaćate doprinose na platu. U ovom slučaju niste obavezni uplaćivati doprinose;

- Ako dignete sa računa novac kao materijalne troškove, te troškove morate pravdati računima. Pravdati možete sve što je potrebno firmi, kao npr. oprema, hrana sa poslovnih ručkova,    troškove parkinga, ali ne i gorivo. Gorivo možete uračunati kao trošak, jedino ako platite karticom koja je vezana za firmin račun;

Neki od nedostataka obrta su:

- Obrt donosi veći rizik u poslovanju za obrtnika, jer predstavlja snažniju garanciju za institucije, zbog toga što odgovarate pravno ličnom imovinom, dok kod d.o.o samo sa imovinom firme.   Tako da obrtnici mnogo više moraju paziti šta rade, jer rizikuju svu svoju imovinu.

- Izmirenje svih obaveza prije zatvaranja obrta - Kao obrtnik ne možete zatvoriti obrt dok ne izmirite sva ukupna dugovanja koja ste ostvarili poslovanjem vašeg obrta;

- Paušalni porez na dobit se plaća svaki mjesec, što može biti otežavajuća okolnost, ukoliko određenog mjeseca i nemate prihode. Ako plaćate recimo po 50KM, godišnji iznos je 600KM i nakon    godišnjeg obračuna, ako još nedostaje poreza, vaša obaveza je da to nadoplatite, ako je viška uplaćenog iznosa, porezna uprava vam može vratiti novac ili uračunati ga kao pretplatu za       sljedeću godinu.

- Obrtnik nema pravo na uvoz i izvoz. To u praksi znači da obrtnik mora ići preko posrednika ukoliko bi želio uvoziti neki repromaterijal, što repromaterijal čini automatski skupljim.     Također, da bi izvezao gotov proizvod, mora ići preko posrednika, što čini proizvod skupljim.

- Prema trenutnom zakonu, svaka osoba koja želi da registruje neki obrt mora imati odgovarajuću školsku spremu, koju obrtnici pronalaze kao manu u Zakonu o obrtima i srodnim djelatnostima     FBiH. Ipak, fizička osoba koje ne ispunjava posebne uvjete stručnosti, može obavljati vezani obrt, uz uvjet da uposli radnika koji ima propisani nivo stručnosti – poslovođu.

- Uz uvjete iz Zakona o obrtu, prilikom otvaranja obrta treba obratiti pažnju i na posebne zakonske propise (kao npr. Zakon o prijevozu u cestovnom prometu, Zakon o komunalnim djelatnostima   itd.) koji određuju posebne uvjete za obavljanje pojedinih djelatnosti.

- Penzioneri mogu obavljati obrt, ali im se u slučaju istovremenog vođenja obrta, mirovina se stavlja u stanje mirovanja.

- Strani državljanin može obavljati obrt pod uvjetom da ima radnu dozvolu, da ispunjava opće i posebne uvjete i uz primjenu načela uzajamnosti.

Trgovina i ugostiteljstvo kao poseban oblik samostalne djelatnosti

  • TRGOVINA

Osnovni propis koji reguliše trgovačku djelatnost općenito jest  Zakon o unutrašnjoj trgovini iz 2010. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 40/10). Ovaj Zakon propisuje uslove i načine obavljanja trgovine na veliko, trgovine na malo, trgovačkih usluga, trgovačkih radnji, kao i posebnih oblika trgovine. Zakon propisuje i određena ograničenja u obavljanju trgovačke djelatnosti, mehanizme nadzora nad primjenom propisa, kao i druga pitanja relevantna za samu trgovinu.

U kontekstu ovog Zakona, pojam trgovina podrazumijeva kupovinu i prodaju robe, te obavljanje trgovačkih usluga. Pojam trgovca podrazumijeva fizičko ili pravno lice, koje se bavi trgovinom na osnovu registracije i rješenja kojim mu se odobrava ta djelatnost. Trgovcima se smatraju i druga lica koja nisu tipični trgovci, već povremeno prodaju svoje proizvode kroz realizaciju svojih radnih zadataka ili u svojstvu proizvođača koji plasiraju svoje proizvode na tržište.

Trgovina se generalno može obavljati kao trgovina na veliko i kao trgovina na malo. Trgovina na veliko podrazumijeva kupovinu robe radi dalje prodaje i distribucije profesionalnim korisnicima, tj. drugim fizičkim i pravnim licima koji obavljaju neku registrovanu djelatnost, sa obavezom izdavanja fakture (računa).  Bitno obilježje trgovine na veliko je da se ona obavlja u posebnim prodajnim prostorijama, skladištima ili drugim mjestima koja za to ispunjavaju propisane uslove. Trgovinu na veliko mogu obavljati samo pravna lica.

Trgovina na malo podrazumijeva prodaju robe krajnjim potrošačima u cilju zadovoljavanja njihovih potreba. Karakteristično je za ovu trgovinu da se ona najčešće obavlja u prodavnicama i supermarketima, iako je moguće u okviru propisa trgovinu obavljati izvan takvih prostora, kao što je slučaj sa kioscima, pokretnom prodajom, prodajom putem automata, telefonskom prodajom na daljinu, štandovima, tržnicama itd. Klasifikacija prodavnica i drugih oblika trgovine na malo utvrđuje se posebnim podzakonskim aktom. Trgovinu na malo mogu obavljati i fizička lica, ali samo u okviru jednog prodajnog mjesta, što znači da samostalni trgovac ne može imati lanac trgovina za razliku od pravnog lica koje je registrirano za ovu djelatnost.

Poseban oblik trgovine su trgovačke usluge, koje se definišu kao djelatnost kojom se uz naknadu podstiče obavljanje razmjene robe od proizvođača do krajnjeg potrošača. Veliki je broj usluga koje se karakterišu kao trgovačke usluge, a to su: posredničke, zastupničke, komisione, berzanske, špediterske, usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta robe i usluga, usluge marketinga, usluge tržnice na veliko i malo, trgovački centar, sajam i stočna pijaca itd.

Trgovac u svojstvu pravnog lica može obavljati sve navedene trgovačke usluge, dok trgovac kao fizičko lice može da obavlja samo usluge iz okvira komisionih i posredničkih usluga.

Trgovac je taj koji je dužan da utvrdi radno vrijeme prodajnog objekta i drugih oblika trgovine u skladu sa Zakonom o unutrašnjoj trgovini vodeći pri tome računa o poštivanju prava radnika prema Zakonu o radu, kolektivnim ugovorima i drugim radno-pravnim propisima. Još jedna od obaveza trgovca je i zaštita potrošača, s tim da je ta oblast pokrivena i Zakonom o zaštiti potrošača u BiH, koji se svakako mora imati u vidu.

  • Ugostiteljstvo

Ugostiteljska djelatnost regulisana je Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/09). Ugostiteljska djelatnost se, u smislu ovog zakona, određuje kao pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i posluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja. Također, ugostiteljskom djelatnošću se smatra i pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu sa ili bez posluživanja (u prevoznom sredstvu, na priredbi i slično) i opskrba tom hranom (catering).

Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati i pravna i fizička lica, kao i samostalni poduzetnici koji su registrovani za obavljanje ove djelatnosti i koji ispunjavaju zakonski propisane uslove.  Međutim, samostalni poduzetnici mogu dobiti odobrenje za osnivanje ugostiteljske radnje samo za jedan ugostiteljski objekt na teritoriji Federacije BiH.

Ugostiteljska djelatnost se može obavljati tokom cijele godine ili sezonski, odnosno moguće je ugostiteljsku djelatnost organizovati i povremeno za vrijeme manifestacija, sajmova, prigodnih priredbi i slično.

Ugostiteljske objekte potrebno je razvrstati u određene skupine uzevši u obzir vrstu ugostiteljskih usluga koje se u njima pružaju. Osnovna podjela ugostiteljskih objekata je na:

  1. smještajni objekti - objekti u kojima se pružaju usluge smještaja, prehrane, pića, napitaka i slastica,
  2. ugostiteljski objekti - objekti u kojima se pružaju usluge prehrane, pića, napitaka i slastica,
  3. catering objekti - objekti u kojima se pripremaju jela, slastice, pića i napici za konzumiranje na drugom mjestu sa ili bez posluživanja.

Ugostiteljski objekti za smještaj (hoteli, kampovi i druge vrste objekata za smještaj) obavezno se kategoriziraju zavisno od uređenja, opreme, uređaja, usluga, održavanja i ostalih elemenata. Oznaka za kategoriju pojedinog ugostiteljskog objekta za smještaj je zvjezdica. Ministarstvo, po službenoj dužnosti, svakih pet godina provodi ponovnu kategorizaciju smještajnih objekata.

Pod pojmom specifičnih ugostiteljskih usluga podrazumijevaju se ugostiteljske usluge koje se obavljaju u pokretnom objektu, ugostiteljske usluge u kampu (kampovanje), kao i ugostiteljske usluge u domaćinstvu (seoskom domaćinstvu) i plovnom objektu.

Pojedine ugostiteljske usluge se mogu pružati i u pokretnom objektu koji se ne smatra ugostiteljskim objektom, a koji se može premjestiti iz jednog mjesta na drugo vlastitim pogonom ili vučom (ako ispunjava minimalne uslove).

Ugostiteljske usluge se mogu pružati iz kioska, pod šatorom i slično, ako su ispunjeni tehnički uslovi, odnosno ugostiteljski objekti se u skladu sa regulacionim, tj. urbanističkim planom mogu locirati na udaljenosti ne manjoj od 100 metara od postojećeg ugostiteljskog objekta u građevini, osim ukoliko se ne radi o održavanju manifestacije sajma.

Postavljanje ugostiteljskih objekata u vidu šatora, kamp-kućica i kamp prikolica je dozvoljeno isključivo u prostoru kampa. Međutim, organizovanje kampa na vlastitoj zemlji se smatra ugostiteljskom uslugom u domaćinstvu, gdje fizičko lice u domaćinstvu može:

  1. iznajmljivati gostima sobe, apartmane i kuće za odmor, ako je vlasnik najviše do 10 soba, odnosno 20 postelja,
  2. organizirati kamp na svom zemljištu za najviše 20 smještajnih jedinica, odnosno 60 gostiju istovremeno.

U domaćinstvu organizovanom kao turistička seoska privreda, član seoskog domaćinstva može pružati sve usluge osim iznajmljivanja kuća za odmor. U seoskom domaćinstvu se mogu pripremati i posluživati topla i hladna jela, pića i napici iz pretežno vlastite proizvodnje za najviše 50 lica (izletnika) istovremeno.

Također, u seoskom domaćinstvu se mogu pružati i usluge degustacije vina ili rakije, te posluživanje domaćih narezaka iz vlastite proizvodnje u uređenom dijelu stambenog ili privrednog objekta, u zatvorenom, natkrivenom ili na otvorenom prostoru za najviše 50 lica (izletnika) istovremeno, mogu se prodavati izrađene narodne rukotvorine, kao i organizovati aktivnosti na upoznavanju naslijeđa, načina života i tradicionalne kulture seoskih područja.

Izvori i reference:

  1. Zakon o obrtima i srodnim djelatnostima FBiH. „Službene novine Federacije BiH“, broj: 35/09 i 14/11. Dostupno na: http://www.pufbih.ba/v1/public/upload/zakoni/c7c37-preciscen-zakon_o_obrtu_i_srodnim_djelatnostima.pdf
  2. (2016). Obrti i druge samostalne djelatnosti: Osnivanje, psolovanje, evidencije i prijave. Tuzla, BiH: Revicon d.o.o. (Web stranica http://www.revicon.info/) Dostupno na: http://mojeracunovodstvo.com/wp-content/uploads/2017/07/Obrti-i-druge-samostalne-djelatnosti.pdf
  3. https://www.bih-pravo.org/